Vrijeme je za otkaz
Ivan je već neko vrijeme razmišljao o svom poslu. Na početku je sve izgledalo obećavajuće – novo radno mjesto u uspješnoj tvrtki, kolege koje su djelovale prijateljski, i mogućnost napredovanja. No, ubrzo je shvatio da nije sve kako se činilo. Rutina ga je počela gušiti, a radna atmosfera postajala sve teža.
Njegov šef, Marko, bio je strog i zahtjevan čovjek, rijetko kad voljan pohvaliti. Bez obzira na to koliko se Ivan trudio, njegovi rezultati prolazili su nezapaženo, a jedina povratna informacija koju bi dobio bili su kritike. Kolegama s kojima je na početku imao dobar odnos, kao da je ponestajalo vremena za međusobnu podršku – svi su bili previše zaokupljeni svojim zadacima i osobnim brigama.
Jedan petak, kad se vratio kući iz ureda, sjedio je na kauču i promatrao zid, osjećajući kako mu se teret posla svakodnevno sliježe na ramena. Njegova supruga, Ana, primijetila je kako više nije nasmijan kao prije, često umoran i bezvoljan. Pitala ga je što se događa.
"Ne mogu više ovako", priznao je. "Svaki dan idem na posao s knedlom u grlu. Ništa što radim nije dovoljno dobro. Nema više smisla."
Ana je neko vrijeme šutjela, a onda mu lagano stavila ruku na rame. "Znaš da te ja podržavam, bez obzira na sve. Ali možda je vrijeme da ozbiljno razmisliš o promjenama. Što bi stvarno želio raditi?"
Ivan nije odmah znao odgovoriti, ali u srcu je već neko vrijeme znao da je vrijeme za promjenu. Iste večeri, nakon dugog razgovora s Anom, odlučio je – dat će otkaz.
Sljedeći tjedan proveo je pripremajući se. Napisao je sve što je želio reći svom poslodavcu, pazeći da bude profesionalan, ali iskren. Nije htio napustiti posao u lošem duhu, već je želio jasno izraziti razloge zbog kojih odlazi. Napravio je popis svojih postignuća, da pokaže da je dao sve od sebe, ali i popis razloga zbog kojih više nije zadovoljan.
Dan kada je trebao obaviti razgovor konačno je stigao. Nervozan, ali odlučan, Ivan je ušao u Markov ured. Šef ga je pogledao iznenađeno, možda čak i malo zbunjeno, kad je Ivan zatražio da porazgovaraju.
"Sjedi, Ivane", rekao je Marko. "O čemu se radi?"
Ivan je duboko udahnuo. "Želim vam zahvaliti na prilici koju ste mi pružili, ali osjećam da sam došao do kraja ovog puta. Posao me više ne ispunjava, i nakon mnogo promišljanja odlučio sam dati otkaz."
Marko je bio zatečen. Nije očekivao ovakav razgovor. Pokušao je ponuditi povećanje plaće, više odgovornosti, ali Ivan je ostao pri svom stavu. Nije se radilo o novcu ili poziciji – radna atmosfera, osjećaj nepriznatog truda i stalni pritisak bili su ono što ga je najviše udaljilo.
Nakon razgovora, Ivan je osjetio olakšanje. Konačno je preuzeo kontrolu nad situacijom. Odlučio je uzeti kratki odmor, a zatim posvetiti vrijeme traženju posla koji će ga više ispunjavati. Znao je da ga čeka neizvjesnost, ali ovaj put osjećao je da je napravio pravi korak. Njegova sloboda i mir bili su važniji od posla koji ga je polako gušio.
Od tog dana, Ivan je krenuo graditi novi put – put koji je vodio prema sretnijem i ispunjenijem životu.
